Vjerujem kako svi s tugom i boli očekujemo 17. studenoga i kako svake godine u nama raste ponos kada taj dan palimo svijeće odajući počast svim palim žrtvama Vukovara. Tuga i bol u svima nama potaknuti su činjenicom da je netko nekada iz čiste zlobe ukrao djetinjstva brojne djece, dirao tuđe parkove i snove, ali grad nije uništio. On je ostao skriven da ga krvnik ne nađe.

Paleći svijeću ne mogu zaboraviti proročanske riječi Siniše Glavaševića koji je rekao da moramo iznova graditi budućnost ako nam ostane dovoljno snage nakon što potražimo svoju prošlost. O prošlosti znamo mnogo, a budućnost gradimo. Usađujemo je u srca svih učenika koji, hvala Bogu, nisu zapamtili rat, ali znaju da Vukovar zaboraviti ne smiju.

17. studenoga 2018. u 16 sati u predvorju naše Škole počeo je kratki program. Učenik Ante Janjiš (5.b) interpretirao je Priču o gradu Siniše Glavaševića. Učenika je pripremila profesorica Antonela Galić.  Potom je profesor Denis Đerek održao kratko i poučno predavanje o Vukovaru i njegovom stradanju dok su se u pozadini prikazivale slike razrušenog grada. Nakon predavanja učenica 8. a razreda Nina Kujundžić krasnoslovila je pjesmu Palim svijeću. Nju je pripremila profesorica Ivana Petričević. Onda smo otišli na središnji gradski trg gdje je profesorica likovne kulture Josipa Lasić  s učenicima od svijeća oblikovala simbole IM ♥ VU (Imoćanima u srcu Vukovar). Učenici su u pratnji svojih učiteljica i učitelja diljem grada palili svijeće. Ravnateljica Škole prof. Monika Pavlović Grabovac te učitelji i učiteljice položili su cvijeće i upalili svijeće kod spomenika poginulim braniteljima na Topani.

Svim šetačima te prohladne jesenske večeri na usnama mogle su se iščitati riječi – NE SMIJEMO ZABORAVITI. Mislim da nikada narod neće zaboraviti stradanje i žrtvu Vukovara.

                                                                                            Ivana Petričević, prof.